Dubrovački vjesnik, rujan, 2014. godine

U Splitu je zavolio posao fizioterapeuta, a glavni ‘krivac’ za to je bio Ante Tramfić. S njim ga je povezao legendarni dubrovački košarkaš Nikša Prkačin, koji je s Tramfićem surađivao dok je igrao za splitske ‘žute’. Kod Ante je Stijepo odradio praksu. Uhitio najvažnije. I tako je krenulo.

Stažirao je nakon toga u Zagrebu. Opet kod privatnika. Upijao, što i kako treba raditi. Nadograđivao ono što je naučio u Splitu. I tako iz dana u dan. Škola i rad, rad i škola. Tako je i danas.

• Treba učiti svaki dan. Zbog toga sam godišnje dva tri puta na seminarima. Moraš se usavršavat, ako sjediš skrštenih ruku, doviđenja. Ne možeš biti dobar u ovom poslu.

S 27 godina je Stijepo počeo s poslom u Dubrovniku. Otvorio svoju ordinaciju. Danas je na čelu sjajne ekipe, koja osim fizikalne terapije radi medicinski fitnes te pomaže i nepokretnim ljudima dolazeći u njihove domove.

Stijepo Jarak je novo lice u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji. U lipnju ove godine je njegov broj okrenuo Nikša Prkačin, direktor reprezentacije, a njegov veliki prijatelj. Nije Stijepo mogao zbog obveza na poslu doći na prvi dio priprema, ali se pojavio na početku drugog, završnog dijela. Od tada je ovaj 32-godišnjak neizostavan na klupi naše reprezentacije tijekom pripremnih utakmica te na SP-u. Stručni stožer je na jednom kraju klupe, u sredini su igrači, a Stijepu je mjesto na drugom kraju klupe uz liječnika Milana Martinca te uz kolegu Nikicu Šišgorića.

• Nema lijepšeg osjećaja kad nekoga osposobiš te vratiš na teren ili posao. Svaki novi pacijent je novi izazov. Tako je to u ovom poslu. Moraš svaki put biti skoncentriran. Nema opuštanja u niti jednom trenutku. U ovom poslu ne možeš biti polovičan. Ili si unutra, ili nisi.

Na poslu je od jutra do mraka. I s reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj živi 24 sata.

• Isto kao što je sportašu cilj vratiti se na teren što prije, tako je i s ostalima, svatko se želi vratiti što prije na svoj ‘teren’. Neke stvari se mogu riješiti brzo, neke probleme, pogotovo one koji traju godinama, možda nije moguće riješiti preko noći. Najvažnije je u ovom našem poslu naći uzrok problema te onda ga krenut rješavat. Zbog toga se treba svaki dan educirat, uz to imati te znati raditi sa najsuvremenijom aparaturom. Sportašima je lakše vratiti se nego čovjeku koji nije potrčao godinama. Zato uvijek ističem kako je dobro baviti se sportom, kako je to itekako važno za djecu. Što se tiče mog posla, važna je suradnja s liječnicima te pristup pacijentu. Ne smiješ obećat pacijentu kako ćeš riješit neki problem, a da ne znaš što je uzrok. Zatim moraš educirati te iste ljude da trebaju vježbat kad se riješi bol. Neki pak problemi zahtijevaju operaciju, ali nakon nje je važna rehabilitacija, kako bi se osposobili ponovno za normalan život. I tu treba pomoći ljudima te im objasniti što i kako trebaju raditi. Na kraju, ponavljam, nema ljepšeg osjećaja nego kad nekome pomogneš.

Iako je samo mjesec dana unutra, s reprezentacijom, o Stijepu reprezentativci imaju samo pohvale. On je oduševljen njima, oni s njim. Prvi put je u ovakvoj ulozi, s reprezentacijom na jednom velikom natjecanju. Nada se ne i posljednji.